Agresivnost kod predškolske djece

Agresivno ponašanje

 

je ponašanje kojem je namjera nekom ili nečem nanijeti štetu, neugodu, povredu ili pod svaku cijenu nametnuti vlastite ideje, rješenja, aktivnosti. Postoje verbalna (vikanje, tužakanje, psovanje i vređanje) i fizička agresija (udaranje, čupanje, griženje).  Često je agresivnost rezultat frustracije, jer dijete ne može ostvariti svoj cilj.  O agresivnosti predškolskog djeteta govorimo onda kada je dijete, barem djelomično, sposobno ocijeniti domašaj svog postupka.

Uzroke agresije možemo klasificirati na:

NAMJERNA AGRESIJA (uzrok je vanjska uznemirujuća situacija; ostvarivanje dobiti na štetu drugog)
NENAMJERNA AGRESIJA (uzrok je unutrašnja napetost; nesvjesno destruktivno ponašanje koje je uzrok neugodnih intenzivnih osjećaja, tuga, strah i ljutitost)

Faktori koji potiču agresivnost:

- Stanje umora ili gladi
- Nove i zahtjevne situacije

-Situacije sa puno vršnjaka i malo kontrole odraslih
- Rezultat povećanog uzbuđenja u slučaju nelagode
- Prečesto korištenje kazni i zabrana u odgoju
- Roditeljsko emocionalno odbacivanje djeteta
- Način života obitelji koji u djeteta izaziva nesigurnost
- Neusvajanje socijalnih vještina


Djeca sa agresivnim tendencijama u ponašanju mogu činiti velike poteškoće roditeljima i odgojiteljima u dječjim vrtićima, prvenstveno zbog dovođenja u opasnost zdravlja druge djece ali i igračaka te drugih predmeta iz okoline.

Nema jednostavnih i kratkotrajnih načina da dijete sa trajnijim agresivnim tendencijama izlječimo od agresivnog ponašanja, budući da takvo ponašanje postaje načinom komunikacije – ono često nije u mogućnosti riješiti sukobe, nesporazume sa drugom djecom i ne zna se na drugi način riješiti osjećaja nelagode.

Često ljutnju miješamo sa agresivnim ponašanjem. Razlika je u tome što ljutnja je emocija koja se javlja ako dijete ima neke fizičke ili psihičke zapreke. Dok agresija je usvojeni sklop ponašanja. Dijete između 2-3 godine je ljuto zbog neispunjenih želja, zbog frustriranosti što ne zna gdje su roditelji, zbog premale pažnje koja je samo njemu poklonjen, zbog osjećaja izoliranosti. Kao posljedica ljutitosti javlja se AGRESIVNO PONAŠANJE koje postaje trajno obilježje djeteta.

Što vi kao roditelj možete učiniti???

Posvetite se svome djetetu, izdvojite samo za njega vrijeme i aktivno se bavite njime.
Ne zaboravite da od nepospremljene kuće i pripreme obilja hrane djetetu neće biti ništa, a ni vama, ali od ne poklanjanja pažnje i vremena vaše dijete će biti tužno, ljuto i može se razboljeti.
Ljutnju i agresivnost svoga djeteta shvatite kao upozorenje da se sa njime nešto događa.
Posavjetujte se sa stručnim ljudima oko problematike, jer zajedno možemo riješiti sve.


Ispiši stranicu